O nekim krajevima je posebno teško pisati. Boka Kotorska, na primjer.
„O nekim krajevima je posebno teško pisati. Boka Kotorska na primjer. Boka je fenomen na svoj način. Na prvi pogled, posebno gledano s mora, udari, zamlati dušmanski svojom ljepotom. Kasnije, ta slika malo kome izblijedi iz sjećanja. Nema dvojbe da je to jedan od najljepših dijelova Jadrana. Kad je u pitanju crnogorska obala, sigurno je najljepši dio.
Čitajući o engleskoj kruni, pročitam da su najljepši dragulji safiri. Obično ljudi prvo pomisle na dijamante. Safire stoga nazivaju kraljevskim kamenom.
Ako je Boka kruna, što bi se donekle moglo uzeti kao nekakva analogija zbog njenog deformiranog, ali suštinski kružnog oblika, najljepši safir u njoj, bez sumnje, je mali grad Perast.
Perast je uvijek lijep. Lijep je u svako doba godine. Bilo da je okupan suncem, bilo da je pospano ušuškan u proljetnim maglama.
Perast predstavlja posebno lijep prizor kad udari orkansko jugo. Planine oko Perasta se crne, a sve strasti univerzuma neukroćeno divljaju. Slika je zastrašujuća, ali i lijepa u toj divljini prirode. Grmljavina se miješa sa hukom vjetra i dubokim šumovima udaraca valova o kopno.
Perast, grad koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Nešto skriveno pobuđuje u posmatraču osjećaj da se nalazi na nekom posebno uzvišenom mjestu.
***
O Perastu pisati, stvarno je teško. Ne treba biti posebna osoba da se, neobjašnjivo, osjeti to peraško nešto.“
— kapetan Marijan Brajac